Piše: Tomica A. Milović
Crna Gora nikako da se izvuče iz živog blata u kojem se davi od 1997. godine. Tada je, naime, palicu njenog „društvenog usmjerenja“ preuzeo Milo Đ. i „reformisana“ Demokratska partija socijalista (DPS). Taj društveni malignitet, ta ideološka i svaka druga perverzija traje do danas. I sve se više čini da će Crna Gora teško preživjeti. I vratiti se u svoj, nekada stameni, čestiti i autentični državni stas. Da će ponovo ogrnuti čojski, etički i moralni ogrtač, koji je bio njen zaštitni znak kroz vjekove. Tako joj se sve nekako „namješta“.

Jedan primjer beznađa u kojem čami Crna Gora, predstavlja i nevjerovatna blasfemija koju je premijer Duško Marković saopštio kroz autorski tekst u „Pobjedi“ od 13. jula: „Suštinsko je pitanje na kojim temeljima Crna Gora želi da gradi svoju kuću: na antifašističkim ili svetosavskim? Jedno sa drugim ne ide nikako“. Prema njegovim riječima, Svetosavlje je fašistička ideologija, a Srpska pravoslavna (svetosavska) Crkva fašistička organizacija.

Svega i svačega sam se naslušao u Montenegru. Iščitao i mnoga pisana sočinenija izatkana mržnjom prema srpstvu, Svetosavlju i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Od nekih mi se ledio krvotok, zastajao dah, „preskakao kardiogram“. Gotovo da je nemoguće sve i dočarati, a pri tome ostati elementarno pristojan i vaspitan. Ne povrijediti autore tih paskvila i dodatno ne zatrovati njihov zatrovani jezik. Ti moralni pigmeji ne mogu bez stalnog baškarenja u svojoj duhovnoj, moralnoj i intelektualnoj pustoši. U svojoj neljudskosti, neukosti i primitivizmu. Oni piju i zoblju sa izvora mržnje i zla. Dok sami sebe ne popiju i pojedu.

Ipak, ono što je Duško M. rekao prevazilazi sve nesuvislosti izrečene na račun Svetosavlja i SPC. Na račun duhovnog i identitetskog nasleđa srpskog naroda, tačno osam vjekova starog Marković D. govorio je najčistijom mržnjom. Govorio je jezikom laži i manipulacija. Dosegao je „stvaralački, naučni i umjetnički podvig“ koji će teško biti prevaziđen. Ne računajući naravno Duška M., u trenucima nekog novog, samo njemu svojstvenog srbofobnog nadahnuća.

Premijeru, bilo je pošteno da se, prije satanizovanja Svetosavlja i Srpske pravoslavne crkve obavijestiš o njihovom stradanju od fašista, nacista i tvojih ideoloških očeva, komunista. Veliki broj sveštenstva SPC (svetosavske) završio je u logorima, jamama i drugim stratištima, bez znanog groba i mramora. Možda bi tada, koliko-toliko, obuzdao svoj zli jezik. Kako to da saborac (fašista) uništava svog kolegu fašistu, konkretno fašistu svetosavca? Nema tu zdravorazumske logike i objašnjenja. Izuzev za osobu kojoj se „uzmuti mozak u tikvini“.

Duško Markoviću, tvoj režim, da bi Crna Gora uistinu bila antifašistička (po kriterijumu kojeg ti afirmišeš), mora pod hitno uraditi sledeće: 1. planinu Durmitor skratiti „za glavu“ zvanu Savin kuk; 2. oburdati sve crkve posvećene Svetom Savi, a svetosavski narod u Crnoj Gori procesuirati ili ga protjerati u Srbiju; 3. presušiti Savine vode; 4. zaravniti svaku Savinu stopu, koju je ovaj utisnuo u zemlju i kamen crnogorski. Neka buduća pokoljenja, umjesto osam vjekova utabanom stazom duhovne svjetlosti, gaze kroz beznađe i karamluk.

Na kraju, svim našim precima, preorite grobove. Jer fašisti (svetosavci) ni vječnog smiraja nijesu dostojni. Pokažite da težite Crnoj Gori kao divljoj, neprosvećenoj i nesocijilizovanoj zajednici. Premudri Solomon reče: „Oholost se javlja pred poginuće, a uznositost uoči propasti“. Valjalo bi o tome voditi računa. Da nas pamte ne samo kako smo živjeli već i kako smo iz života otišli.

---

”Premijeru, bilo je pošteno da se, prije satanizovanja Svetosavlja i Srpske pravoslavne crkve obavijestiš o njihovom stradanju od fašista, nacista i tvojih ideoloških očeva, komunista